Nastavak Rožica

Pubblicato il da vještica

Još nismo gotovi s Rožicom jer je on osoba o kojoj se u Zagrebu najviše govorilo i svima je ostal u najdubljem sjećanju.Naime starim Zagrebom prohujalo je puno uličnih prodavača od Svetog Duha do Trnja,od Harmice i Nove Vesi do Stare Peščenice al ni jedan se od strane  starih purgera nije tako dugo pamtio.Dolazio bi sa zapadne strane ,ostavljao svoja kolica kod Iličkog trga te krenuo sa vrećicim pjeska nabačenom preko ramena sve do Međašnjeg placa hoće reći današnjeg Kvatrića.Od svih uličnih prodavaća najviše su zagrebačke domaćice volile njega te bi ako im je ponestalo njegovog pjeska rađe posuđivale od susjede njegov toliko poznati pjesak.Pitam se da li su i ostali prodavači imali istu kvalitetu no to nikada nećemo saznati.Ipak on je bio jedna od zagrebačkih legendi može se reći i ljubimac ondašnjih domaćica.Njegovo „Kuk-ku!Peska belego,ku-ku“ bila je najbolja reklama .Imao je on i jaku konkurenciju no nije mu smetala.Iz prigorskih krajeva dolazili bi dječarci te dovozili samoborski pjesak ,a uzimali su ga na Škaberninom skladištu na kolodvoru Samoborčeka.Čak im je i sam danas bi se reklo poduzetnik Škabrna nabavil desetak kolica kojim bi razvozili pjesak po čitavom Zagrebu.No ipak Rožica je bio toliko popularan da je zadržao svoje mušterije ,a koje bi ga katkad i u kuću pozivale da pojede „nekaj toplog“.Malo se više saznalo o njemu po zapisu novinara Vladimira Horvata čuvenog graditelja „500 stuba“na Sljemenu koji je u gostionici uspio malo više razgovarati sa Rožicom,jer Rožica je volil gemišt i sam je priznal da je  uz gemišt cijeli dan dobre volje.Tako je jednom zgodom pričao da je imao tri sina Pepeka,Rudeka i Franceka koji su pomrli,te da ima četvrt rali zemlje koja se ne može obrađivati jer je siromašna.Bio je i na fronti u Prvom svjetskom ratu i kak je sam rekao bacali su ga od Semberije do Galicije.Nadalje je pričao kako se podsusedski pjesak prosijava kak mušterije ne bi našle grudice.Vrećicu pjeska nije dobivao zabadava već je vreću od 60 kg plačao 100 kuna ,a na ime gradske trošarine na mitnici plačal je 20 kuna.Svaki dan propješaćil je 12 kilometara i isto toliko natrag + kilometraža po gradskim ulicama.Samo kada je pao veliki snijeg dolazio bi u Zagreb vlakom a pjesak vukao na saonicama.Kako je bio uvijek točan i mušterije su mogle računati na njega nikada nije izgubio mušterije.

Toliko Rožici........

http://img42.imageshack.us/img42/2600/roica2.jpg

Con tag zagreb

Commenta il post